Vesti

Cezar

Ja sam Cezar! Spašen sam u ljetu 2018.godine, bio sam štene od tek 2 mjeseca. Od početka života napušten od ljudi nisam se snalazio na ulici. Tako mali preživio sam udarac autobusa i srećom nisam pretrpio teže ozljede. Uz velike doze ljubavi i pažnje brzo sam zaboravio na proživljenje traume. Oporavio sam se, cijepljen sam i čipiran. Sada sam star oko 10 mjeseci i tražim svoj zauvijek dom. Naučio sam kako opet vjerovati ljudima i želim imati svoj siguran dom i obitelj. Volim druge pse i mačke, a igru obožavam. Tražim dom u kojem ću biti voljen, mažen i pažen, od svojih ljudi neću nikad odustati i bit ću im najvjerniji prijatelj, baš zauvijek.

Nina

Moje ime je Nina! Spašena sam u Banovcima, svoj kratki život provela sam napuštena na ulici. Preživjela sam udarac auta i od tada sam jako preplašena i istraumatizirana. Srećom, nisam pretrpjela teže ozljede, a na sve zarazne bolesti sam negativna. Jako sam plaha i mirna, bojim se čak i ljudi, ali uz malo vremena i puno pažnje i ljubavi zaboravit ću sve loše dane. Cijepljena sam, sterilizirana i čipirana, stara manje od godinu dana. Volim druge pse i mačke, a u novom domu bi jako voljela imati društvo koje bi mi sigurno pomoglo da se opustim. Tražim svoj dom uz ljude velikog srca, trebaju mi velike doze pažnje i vrlo brzo ću postati nečiji najvjerniji prijatelj. Želim svoje zauvijek ljude koji će mi postati čitav svijet, želim topao i siguran dom i sigurna sam da postoji netko tko čeka samo mene.

Nada

Bok svima, ja sam Nada! Moja strašna priča počinje početkom 2018.godine. Tada sam nažalost bila u rukama monstruma koji je na meni izvodio nepotrebne operacije, nad mojim životom igrao se veterinara, bez licence za rad. Bez razloga je otvarao moje malo tijelo nepotrebno šivajući organe. Bez ikakvog razloga, s neadekvatnim i opasnim priborom. po tijelu sam imala duboke rezove, a do tada zdrava sada sam imala ozbiljne komplikacije. Uz pomoć prijatelja iz Udruženja Kerber Banja Luka, sretno sam došla ekipi Levijatan na liječenje. Moj oporavak je bio duh i zahtjevan, prošla sam nekoliko operacija i rehabilitaciju kako bi ponovo mogla hodati. Zahvaljujući timu stručnjaka danas sam zdrav i veseo pas. Sve loše je daleko iza mene, a sada mi još fali zauvijek dom. Cijepljena sam, sterilizirana i čipirana. Volim druge pse i konačno se mogu uživati u igri i šetnjama. Tražim svoje ljude koji će me voljeti zauvijek i biti ponosni na moju snagu i volju da prebrodim jako teške trenutke. Želim nekog s kim ću se samo smijati i napokon uživati u toplini doma.

Beka

Bok! Ja sam Beka. Dio sam tužne statistike, spašena sam iz borbi pasa snježnog prosinca 2018.godine, u Beogradu. U tim borbama sam pretrpjela višestruke teške ozljede, kod veterinara sam stigla s rastrganom vilicom, a moje lice je izgubilo svoje prirodne crte zbog mnogobrojnih ugriza. Moje oči su bile jednako bolne i ranjene. Uz sve to, bila sam pozitivna na srčanog crva. Odustajanje nikako nije opcija, ja sam odlučila pobijediti svoje bolove. Dobrica kakva jesam, hrabro sam podnosila rekonstrukciju dijela vilice, nikad se nisam žalila na bol i kod doktora sam bila jako strpljiva. Uspješno sam se oporavila od operacije, pobijedila sam srčanog crva, a sve rane na tijelu su zarasle. Konačno sam vedra i nasmijana. Sada imam 2 godine, zdrava sam i sterilizirana. Zbog trauma iz prošlosti tražim zaista posebne ljude, spremne na rad i odgovorne. Ne volim druge pse ni mačke i trebam dom u kojem bi bila jedini ljubimac. Tražim siguran dom, čvrstu ruku da me vodi, pouzdanu osobu kojoj ću bezuvjetno vjerovati i koja će mi pružiti potrebno vrijeme i brigu.

Grga

Grga je kao 5-omjesečni mačak spašen skupa sa svojom sestrom Tanjom. Sami, preplašeni i odbačeni pronađeni su uz rijeku Savu u Šćitarjevu kod Zagreba, daleko od ikakve šanse da pronađu spas. Ali spas je došao po njih...

Njihova priča je nažalost česta i tužna.

 

 Svojim ljudima bili smo dragi dok smo bili mali mačići, čim smo malo narasli postali smo višak. A mi smo svoje ljude voljeli, veselili smo im se i bili smo sigurni u domu kojeg smo željeli zauvijek.

Jedan dan je sve promijenio. Izbačeni smo iz auta, kao predmeti. Boljelo nas je, odjednom smo se našli potpuno sami, stisnuti jedno uz drugo i preplašeni. Daleko od svog doma, daleko od ljudi, predaleko od ikakve šanse za spasom.  Ali spas je došao po nas...

Neki novi dobri ljudi dali su nam drugu šansu. Pružili su nam toplo i sigurno mjesto uz njih, dali nam hranu i potrebnu njegu. S nama su strpljivi i nježnji, uvjerili su nas da nam se više nikad ništa loše neće dogoditi.

Ja, Grga, sam jako znatiželjan i zaigran mačak, a moja sestra Tanja je plaha i mirna maca. Volimo mačje društvo, obožavamo penjalice i igračke. Kastrirani smo i sterilizirani, očišćeni od unutarnjih i vanjskih parazita i cijepljeni, potpuno zdravi.

Tražimo svoje, zaista zauvijek, ljude, mi nismo igračke. Imamo osjećaje i pruženu ljubav vraćamo duplo. Tražimo miran dom, bez izlazaka van.

 

Fejt

Zdravo,

ja sam Fejt. Svoj život delim na dva razdoblja – pre i posle događaja koji je promenio sve. No krenimo ispočetka.

Bila sam sretan pas. Imala sam kutak za sebe i čoveka kojeg sam volela. Odakle sam mogla znati da ono što on meni pruža nije prava ljubav? Pa samo sam to poznavala – bio mi je sve! Kada sam ostala skotna, veselila sam se što će nas biti više da ga volimo. Bit ćemo pravi mali čopor, s mojim čovekom na čelu.

A onda oštra bol, jaki mlaz tople krvi i…mrak. Nisam znala što me snašlo. Nisam mogla pomisliti da bi me netko tako povredio. Zašto?

Našli su me oni. Čula sam ih kroz bunilo i osetila da će sve biti u redu. Tiho su pričali da ovako nešto može učiniti samo monstrum – sekirom po glavi udariti mladu, skotnu kujicu. Da li to zato što sam skotna? Ili sam ti samo dosadila? Kažu, razvaljena mi je temporalna kost. Ne znam što to znači, ali boli me dovoljno da znam da nije dobro. Osećam da moji psići neće uspeti. Preslaba sam. Žao mi je. Borila bih se, ali ne mogu. Operacije su duge i mučne, žamor oko mene ne da mi mira. Najviše ipak boli što me ON do ovoga doveo. Dugo sam se borila s tom mišlju i pokušala si objasniti da nisu svi takvi, ali nije bilo lako.

Ipak, Levijatanov tim pokazao mi je kako da pređem u drugo, bolje životno razdoblje. Nisu gubili nadu ni kada mi je otkriven srčani crv, ni kada sam bezvoljno ležala i pokušala shvatiti razlog za bol koja me snašla. Bili su uz mene u svakom trenutku, kao da se bore pokazati mi da nisu svi ljudi kao moj bivši vlasnik, da se smem opet opustiti, zalajati, liznuti im nos i naravno, verovati.

Danas tražim tebe! Tražim da mi budeš centar sveta. Tražim da ti verujem, da te sledim i da te poštujem. A što ja trebam? Samo malo nežnosti i strpljenja, a poverenje će se sigurno samo razviti. Ljubavi imam napretek. Budi šlag na kraju moje priče, priče o dva početka.

Dolazim ti oporavljena, sterilisana i vakcinisana. Slažem se sa svima – psima, ljudima i decom. Malo sam plaha, no veruj mi, bio bi i ti da si prošao kroz ovo. Ipak, preda mnom su još mnoge sretne godine s tobom, zar ne?

Cliff

Bok, ljudi!

Moje ime je Cliff i ponosni sam štićenik Levijatana. Nekoć sam imao svojeg vlasnika, svoju posudicu i svoj povodac. Nadam se da nikad nećete iskusiti osjećaj koji je meni priuštio čovjek kojem sam vjerovao – u mojoj glavi, bili smo prijatelji za cijeli život i iako je imao svojih mana, volio sam ga svim srcem. Ja sam njemu bio samo stvor i smetnja. Ubodna rana koju mi je zadao prije odlaska povrijedila me na sve zamislive načine. Je li to bio pokušaj vađenja čipa? Jesam li toliko grozan da je htio bespovratno izbrisati svaku poveznicu naših života? Jesam li zaslužio krvariti sam, u vlastitim fekalijama, pitajući se hoće li se vratiti?

E pa nisam! Kada su me cure i dečki iz Levijatana izvukli iz pakla kuće u Zaprešiću, njihovi poljupci i zagrljaji vratili su mi duh. Nisam kriv, nisam grozan i nisam nikako zgriješio! Pokazali su mi tko sam – veselo biće koje će sa svojim čovjekom dijeliti sve. Kada mi baciš lopticu, svaku ću ti vratiti. Kada kuhaš, vjerno ću te pratiti pogledom. Kada spavaš, stisnut ću se uz tebe i čuvati te.

Imam 4 godine i dolazim ti kastriran. Energičan sam i zdrav, izuzev problema s gušteračom koji su možda i odraz stresa kroz koji sam prošao. Kada se oporavim do kraja, primit ću i sva cjepiva. Volim ljude, ali s muškim psima se baš i ne slažem. Uživam otkrivati nove puteve i savladavati zanimljive igre. Bit ću ti ljubimac, prijatelj i pratnja kroz sve što te čeka. Hoćeš li ti biti moje Zauvijek?

Srećko

Ime mi je Srećko i za to postoji jako dobar razlog. Ja zaista jesam srećan, iako su okolnosti mog spašavanja bile jako jako tužne. Živeo sam u blizini Aleksinca i imao sam najboljeg drugara s kojim sam svakodnevno provodio vreme. Bio sam tu za njega, kao što je i on bio tu za mene. Delili smo istu sudbinu i zajedno istraživali naše selo. Kobnog dana, neki ljudi kojima se nismo svideli odveli su nas u šumu, obesili za drvo i ostavili nas tamo da umremo. Ni sam ne znam kako, uspeo sam se osloboditi, ali za mog drugara bilo je kasno. Ležao sam pored njega, nisam ga mogao ostaviti. Bio bi tamo i do svoje smrti ako treba, da se nisu pojavili Levijatan momci i devojke. Uveravali su me da će sve biti dobro, ali moja tuga bila je golema. Trebalo mi je malo vremena da odbolujem svog drugara, ali uz ogromnu ljubav Levijatanaca, sve što boli traje kratko. Ubrzo sam shvatio da sam se taj dan, 09.01.2018. ponovo rodio! Danas sam u Beogradu,potpuno zdrav, sretan i veseo pas koji voli otvorenog srca i veseli se svakom živom biću. Kastriran sam, vakcinisan i zaštićen od nametnika i parazita, pa mogu živjeti i u stanu. Obožavam klopu, ali hej – nekad ju nisam imao ovako dostupnu, pa nije ni čudo, zar ne?

Malo ko ima dva rođendana, a ja ću imati čak tri! Treći će biti dan kad upoznam svog zauvek čoveka s kojim ću sretno živeti i koji će ceniti moju odanost onoliko koliko ću ja ceniti i voleti svaki njegov pogled!

Hanibal

Bok svima!

Moje ime je Hanibal, sigurno ste gledali video mog spašavanja.

Bio je to vrući ljetnji dan 2018.godine, a ja sam bio u problemima. Naviknut na udarce i bol, panično sam bježao od ljudi, nesvjestan da mi žele pomoći.

Danima su me tražili, tek ponekad bi mi se uspjeli približiti ali moj strah je bio jači. Zavukao sam se u mračan kanal, nisam očekivao da će me i tu tražiti.

Ali našli su me i na sve načine pokušavali doći do mene, a ja sam ležao sklupčan u jako uskoj cijevi. Njihova želja je bila jača od mog straha, uspijeli su mi pomoći.

Kada su me konačno izvukli iz mraka i prljavštine, postalo je jasno zašto se bojim ljudi-još kao štenetu oko trbuha mi je vezana žica! Već je duboko urasla, stvorila je otvorene rane. Moje tijelo je raslo, željno igre, ali me žica sputavala u tome i jako boljela.

Konačno oslobođen tog bolnog okova, shvatio sam da postoje dobri ljudi. Terapija se sastojala od puno pažnje i ljubavi, moj strah je dan za danom bio sve manji. Kao posljednica dugotrajnih rana dijagnosticirana mi je sepsa, ali i nju sam uspio pobijediti. Pokazao sam pravo lice, ja sam mali hrabri borac.

Sada  imam 3 godine i potpuno sam zdrav, kastiran, volim druge pse i mačke. Željan sam igre, trčanja i šetnji. Tražim svoje dobre ljude i siguran dom zauvijek.

 

Vinko

Bok svima, ja sam Vinko!

Spašen sam u Slavoniji, u prosincu 2018. godine. Iznemogao, ranjen i tužan ležao sam u blatu. Korišten sam kao mamac u borbama pasa, moji dani su bili traumatično bolni.

 Svoj kratki život proveo sam bez svog čovjeka kojem bi pružio ljubav, bez redovitih obroka, bez pažnje.  Znao sam samo za grube riječi, za udarce u moje slabo tijelo, za bolne rane. Potpuno sam, ozlijeđen, u pustoši, privezan za zid, uz praznu posudu u kojoj je rijetko kad bilo nešto jestivo.

Zbog svog mirnog karaktera korišten sam kao mamac,  ja ne znam napadati, željan sam ljubavi.

Jedne večeri, neočekivano, kroz maglu spas je došao po mene. Jedva sam dočekao vidjeti nasmijana lica i konačno osjetiti topli ljudski dodir. Znao sam da sve loše ostaje iza mene...

Bilo je vrijeme da zaliječim sve rane. Nadjačao sam srčanog crva i pobijedio demodex u poodmakloj fazi. Gušterača, nenaviknuta  na pravu hranu, odbijala je redovite obroke ali sam i nju stabilizirao.  Apsces na licu, trag ugriza, dan za danom bio je sve manje bolan i vidljiv.

U početku, zbog proživljenih trauma, bojao sam se dodira. Bojao sam se i drugih pasa, trebalo mi je vremena da shvatim da me neće napasti. Dan po dan, došlo je vrijeme kad uživam u igri s drugim psima, kad se želim maziti satima i neprestano biti uz ljude.

U ovoj borbi ja sam jedini pobjednik! I spreman sam za svoj novi dom.

Imam 2 i pol godine, kastriran sam, poslušan i zdrav! Moje tijelo je jako, a duh veseo i znatiželjan. Obožavam šetnje, igre i maženja,a više od svega volim osvajati nove ležajeve...iznutra, još sam štene. Kad me pitaš šapu, ja ću ti je odmah dati, u šetnji se neću udaljavati od tebe i uvijek ću te štititi.

Tražim svoj siguran dom zauvijek, pouzdane ljude koji su spremni na moje zagrljaje i bezuvjetnu odanost.