16 Feb Udomi Enu
Skoro sam odustala. Bilo mi je toliko hladno i bila sam toliko slaba da se odustajanje činilo kao jedini izlaz iz bola i patnje koju sam osećala. Bio je 16.02. 2018, hladna noć u beogradskoj ciganmali kada mi se učinilo da me netko dotakao. Obzirom da dodir nisam osetila mesecima, ovaj sam zapamtila uprkos tome što sam bila gotovo bez svesti i pamtiću ga do kraja života. Toplina dodira Levijatan ljudi vratila mi je život. I verujte mi da nimalo ne preterujem kad to kažem. Bila sam pothlađena, izgladnela i imala demodex u poodmakloj fazi pa kažu da sam ličila na hijenu. Nekontrolisano sam se tresla, i nisam mogla ispustiti nijedan jedini zvuk. Noć je bila kritična, ali ovi dobri ljudi bili su uz mene sve vreme. Nisu me odbacili niti ostavili samu i po prvi put u svom životu osetila sam sigurnost. Do jutra temperatura mog tela je porasla, preživela sam. Iako nisam imala snage da stanem na noge, mahala sam repom jer u blizini ovih ljudi svaki pas oseća veselje i bezbrižnost. Trebalo mi je dva dana da prohodam, a nakon toga krenula sam u plaho istraživanje novog, drugačijeg sveta od onoga kojeg sam poznavala do koji dan ranije. Oporavljam se polako, ali već sada sam spremna za novi dom.
Imam svega godinu dana, sterilisana sam, vakcinisana i demodex je završena priča, samo mi se dlaka malo sporije oporavlja.
Od “hijena” ostalo mi je ime Ena. Moji zaštitnici svaki dan govore mi kako sam lepa i hrabre me za svaki korak napred koji uradim. Kažu i da mi treba točno takav čovek. Ja jedva čekam da ga upoznam, to će biti najlepši dan u mom mladom životu. Ako onu noć nisam odustala, neću ni sada.
UDOMI ENU SPONZORIRAJ ENU